четвртак, 30. новембар 2017.

A U BEOGRADU NIŠTA NOVO...


Dolazeći ovamo posle skoro 9 meseci provedenih van ovih prostora, očekivao sam nešto, bar nešto malo bolje, u odnosu na ono što sam ostavio kada sam otišao. Iako su mi prijatelji govorili da je sve isto, i da se nista promenilo nije, ma koliko im verovao, iskreno sam se nadao da postoji jedna trunka nade za bolje, ali posle prve prespavane noći u svom domu, i prvog dana setnje ulicama mog rodnog grada, brzo sam sebe uverio u suprotno. 
Trunke nade za bolje sutra nažalost ovde nema.I dalje na tv na svakih 10 minuta, jedni ti isti likovi ispiraju milionima ljudi mozgove da će biti bolje. Posle njih idu i cuveni nezaboravni reality programi, sa učesnicima "idealnih" biografija, profesija i zanimanja. 
Prelistavajući dnevnu stampu i dalje stoje politička prepucavanja, optuzbe bez dokaza ili sa dokazima sa kojima ova sadasnja "reformisana policija" moze samo da se slika. Nakon politickih naslovica i textova obavezno ide crna hronika, a u njoj kao u filmu vidimo se u citulji. Deci skolskog uzrasta na tacni se nude sex, nasilje, kriminal, pa se posle neko čudi sto je postala svakodnevnica povećano vršnjačko nasilje medju decom. Umesto da nam deca gledaju kulturno obrazovni program, njima se nude reality, emisije crne hronike, dosije sa rekonstrukcijama zlocina, naslovne strane sa imenima i slikama ljudi, sumnjivih biografija koje deca dozivljavaju kao idole, i iste te likove oponašaju u skoli na ulici i kod kuće. 
Šetajući svojim gradom videh i dalje ljude u crnom ispred Vlade Srbije, koji i dalje protestuju zbog potapanja valjevske gracanice, a na koje niko pažnju neobraća. Skupa i luksuzna vozila na ulicama grada vise nisu hit, ocito je to postala svakodnevnica. Skupstina Srbije pozoriste u kuci gadjanja, vredjanja, prosrakluk, fizicki obracuni sve to kao u reality-ima, pa pored standardnih reality-ja, gradjani plaćaju i Skupština Srbija reality show.Sećam se izjave glavešina nindza popova koji su ljude u crnom ispred Vlade Srbije što godinama stoje okarakterisali kao sektase.
Idući dalje gledajuci grad u kome sam se rodio, skolovao, odrastao i radio osim jeftinog kineskog kičeraja u vidu idiotske fontane na slaviji, videh i vašarski okićenu nekadašnju evropsku metropolu moj Beograd. Pored kičeraja videh i našminkane ulice u vidu najjeftinijeg asfalta, pa se setih idu gradski izbori, a što je asfalt loš nema veze, bitno je da je nov, pa ako bog da dogodine ga opet radili iznova. Šetajući od skupštine grada ka terazijama, videh "mnogo zaposlenog sveta", svi onako muški rade po kafićima i bastama kafica bas onako junački tj udarnički. 
Sedoh u jednoj od bašti prestonickih kafica, naručih espresso, i dok ispijam svoj espresso slusam "zaposlene ljude" oko sebe. Svi kukaju posla, novca NEMA, racuni i skup zivot, nema se za ovo i ono, ali se za bleju u kaficima IMA.Zavod za zapošljavanje radno sposobne snage preselio se u kafiće. Lepo. Evropski. Moderno. Šetajući svojim nekadašnjim reonima gde sam godinama radio, nigde policajca video nisam. A pa da, ovi novi stručnjaci za bezbednost koji se zaposliše od 2012 pa naovamo, i koji brzinom svetlosti napredovaše u službi, zahvaljujući novom sistematizacijom radnih mesta za napredovanje kompletnih idiota, njima posao nije ulica, njima posao ili piskaranje jednog papira u kancelariji, u kladionicama, kaficima, ili da sede i kafenišu u stanicama ( cast onim starim marljivim vukovima naseg zanata koji su danas u manjini).
I dok policije nema, dilera ima na ćoskovima ulica, parkovima, blizini skola itd. Nažalost mnoge od njih lično sam prepoznao, iz nekih dobrih starih vremena. Rekoh sebi hvala bogu bar neko da radi na ulici, pa makar to bili i dileri ( moja ironicna konstatacija). 
I dok tako razmisljam sedeći u basti drugog kafica, vidim oficire iz uprave policije za grad Beograd, kako šetaju tražeći pesacku patrolu na terenu. Mislim se u sebi, sta ih trazite kada i sami znate, da i da hoce da rade ne mogu, novi "demokratski zakoni" vezaše im ruke. 
Ali ok, ko sam ja da se mešam u rad te "nove reformisane firme, i tih novih stručnjaka za bezbednost koji juce u firmu dodjoše, a brzinom svetlosti napredovaše i sa zvanjima, činovima i radnim mestima, preko poslušničko poniznih, klečućih, uvlakačkih kanala", a ne na osnovu znanja, zalaganja, truda, marljivog rada i rezultata rada.
Rekoh sebi, idem ja dalje da bezveze netrosim svoje vreme. Vozim se po svome gradu i gledam grad koji više ne mogu da prepoznam.
Na licima ljudi osmeha nema. Svi negde jure, žure. Stao sam kod jedne trafike, i onako u prolazu pitah jednog ubraznog zamisljenog lika kuda brate žuriš?!?! Odgovori mi lik bez razmišljanja : " ŽURIM U PI*DU MATERINU, eto gde žurim". Dobacih mu:" Mogu li sa tobom?!?! Dobio sam odgovor u vidu podignutog srednjeg prsta na desnoj ruci.Ja se nasmeja, a on nastavi tamo negde gde je pošao, a po njemu se vidi, da ne zna ni gde je pošao, a ni da li je došao. Izgubljen u prostoru i vremenu, ali ne svojom krivicom, vec je to stanje zaradio od tog BOLJEG ŽIVOTA, koji očito čeka od 2012 pa na ovamo, bas kao i ostali ubrzani likovi, koji jure ko muve bez glave ulicama nekadašnje moje lepe istorijske i kulturne prestonice, bez starta i cilja. Na ćoškovima ulica samo roštilji. Na ulicama nema više starih baka sa cvećem, rucno pletenim stoljnjacima, goblenima, nema ni uličnih svirača, nema ni kolpotera, ni starih kafedzija, kafana, nema ni urbalih legendi moga grada, nema nicega onog sto je krasilo moj grad. Sada je sve fesnsi i jeftin sund i kiceraj. Moj Beograd izgubio je izgled i dušu.
Ovaj grad vise nije moj grad, i u njemu se osećam kao stranac. 
I na kraju da završim stihovima Bore Djordjevica:
" Beograde, Beograde koji ležiš na dveju reka ispod Avale, žicom nek te ograde".
S' poštovanjem
Poslednji Urbani Samuraj
Vladimir Speedy Savic
diplomirani trener borilačkih sportova i veština.

1 коментар:

  1. Svjedočenje Jennifer Gaspar. Kako brzo vratiti svog bivšeg!

    Bila sam povrijeđena i slomljena srca kad se prije 7 mjeseci u mom braku dogodio vrlo veliki problem, između mene i mog supruga. toliko strašno da je slučaj odveo na sud zbog razvoda. rekao je da više nikada ne želi ostati sa mnom i da me više ne voli. Pa se spakirao iz kuće i natjerao mene i moju djecu da prođu kroz jake bolove. Pokušao sam sve moguće načine da ga vratim, nakon mnogo prosjačenja, ali sve bezuspješno. I potvrdio je da je donio svoju odluku, i da me nikada više nije htio vidjeti. I tako sam se jedne večeri, dok sam se vraćala s posla, upoznala svog starog prijatelja koji je tražio od mog muža. Dakle, objasnila sam mu sve stvari, pa mi je rekao da jedini način da povratim muža je posjetiti čarobnjaka za čaroliju, jer je i njemu to zaista uspjelo. Tako da nikad nisam vjerovao u čaroliju, ali nisam imao drugog izbora osim slijediti njegove savjete. Zatim mi je dao adresu e-pošte vračara čarolije koju je posjetio. (drodion60@yandex.com) Dakle, sljedećeg jutra poslao sam poštu na adresu koju mi ​​je dao, a čarobnjak me je uvjeravao da ću dobiti muža za tri dana. Kakva nevjerojatna izjava !! Nikad nisam vjerovao, pa je razgovarao sa mnom i rekao mi sve što trebam učiniti. Zatim dva dana, tako iznenađujuće, moj suprug koji me nije zvao posljednjih 7 mjeseci nazvao me da me obavijesti da se vraća. Tako nevjerojatna!! Tako se vratio istog dana, s puno ljubavi i radosti, i ispričao se zbog svoje greške i zbog boli koju je nanio meni i mojoj djeci. Tada smo od tog dana, naša veza sada bila jača nego što je bila prije, uz pomoć kotača. Stoga ću vas savjetovati ako imate problema obratite se DR ODION-u, dajem vam 100% garanciju da će vam pomoći .. Pošaljite mu e-poštu na: (drodion60@yandex.com) ili nazovite / Whattsapp njegov broj mobitela + 2349060503921

    ОдговориИзбриши